Do druge godine baka i djed počeli su primjećivati da mu je govor značajno zaostajao. Nije govorio u rečenicama i koristio je samo imena životinja ili predmeta. Smijao se bez razloga, bio je fasciniran svjetlima i pokazivao druga abnormalna ponašanja. Roditelji su se zabrinuli i vodili Luku različitim liječnicima i stručnjacima, isprva se nadajući da će „proći s vremenom”. Kako je postajalo očito da značajno zaostaje za drugom djecom, dobio je dijagnozu zaostajanja u razvoju (F83, disharmoničan razvoj).

Roditelji su saznali za Doman Metodu kada je Luka imao pet godina. Pohađali su tečaj „Doman Metoda: Od Posebnih Potreba do Zdravlja“. U to vrijeme njegovo razumijevanje i govor bili su znatno ispod starosne razine, imao je repetitivno ponašanje, senzornu preosjetljivost na zvukove i dodir, nije znao čitati ni pisati, imao je problema s prehranom i spavanjem.

Nakon pohađanja tečaja, nije im trebalo dugo da započnu s programom. Počeli su tako što je Luka puzao kako bi potaknuo razvoj srednjeg mozga – jedne od regija mozga pogođenih njegovim neurološkim kašnjenjem u razvoju. Započeli su Parterning Program kako bi ga naučili koordiniranom kretanju. Također su uveli Doman Metodu učenja čitanja kako bi poboljšali njegov kognitivni razvoj i sposobnost čitanja. Proveli su program vizualne, auditivne i taktilne integracije kako bi poboljšali njegove vještine senzorne obrade. Osim toga, imali su izvanredan nutricionistički program za eliminaciju problematične hrane iz njegove prehrane koja je utjecala na njegovo zdravlje.